Ne propustite
Dobrolopta za Ajdina i njegovu porodicu

Dobrolopta za Ajdina i njegovu porodicu

Prodajom dresova i majica iz naseg shopa te zahvaljujuci plemenitosti clanova Facebook-grupe nogolopta.blogger.ba i posjetioca sajta www.nogolopta.com uspjesno smo okoncali akciju za pomoc sestogodisnjem Ajdinu Agicu i njegovoj porodici koja zivi u izgorjeloj kuci u Sarajevskom naselju Nedzarici.

Konacna suma koja je uplacena za pomoc ovoj porodici je 14 480 svedskih kruna odnosno oko 3000 konvertibilnih maraka.  Novac je prebacen putem Paypal-a na racun organizacije pomozi.ba koja je bezbroj puta pokazala svoju humanost i zelju za pomoci socijalno ugrozenim u domovini.

Posto mi se grlo stegne svaki put kada zelim da napisem nesto vise o ovoj porodici samo cu se jos na kratko zahvaliti svim divnim ljudima koji su dali svoj doprinos u ovoj akciji uz nadu da ce nasa pomoc barem malo olaksati tesku svakodnevnicu u kojoj se ova porodica nalazi.

U nastavku procijtaje tekst iz Oslobodjenja od 23.3.2014.

 

Nekada imaju jesti, nekada nemaju, nalože i vatru kada minus stegne, ali nema baš neke koristi od nje. Ne može ni biti kada kuća nema ni vrata ni prozore, ni krov ni plafon. Šuplja na sve strane, a zidovi potpuno mokri od vlage.

- Djeca su mi stalno bolesna. Upale pluća, grla, uha su stanje na koje više ni doktori ne obraćaju pažnju, jer nemoguće je popiti onoliko antibiotika koliko je vlaga u stanju da razori njihove mlade organe, kaže Emir Agić.
Dobili su Agići i petog člana porodice, ali se beba od svega 15 dana preko noći smrzla.

- Zanoćio je zdrav, ali ujutru smo ga zatekli mrtvog u krevecu. Obdukcija je pokazala kako je imao upalu pluća. Strahujem za preostalu djecu. Hladno im je, propuh na sve strane, nemamo dovoljno ogrjeva. Skupimo se, pokrijemo i strahujemo da će nas krov poklopiti, jer grede i zidovi vise na sve strane, ističe Emir.

I njegova supruga je oboljela, dobila je dijabetes i šizofreniju.

Emira je rat zatekao u JNA. Pobjegao je iz Vukovara i odmah se prijavio u Armiju BiH. Obišao je sva ratišta, ranjen tri puta, a nakon rata bije možda i najtežu bitku. Život napada žešće od bilo kakvog agresora, neimaština razara teže od bilo kojeg gelera…. a oči njegovih najmilijih uprte u njega, očekuju pomoć, očekuju bolje sutra. Emiru je odstranjeno jedno plućno krilo, imao je infarkt. Kaže kako pije puno lijekova, a uprkos tome i kao invalid je pokušavao raditi teške poslove, ali nijedan gazda neće da plaća osobu koja ne radi  onoliko koliko se od nje očekuje.

Spas je našao u prodaji košpica, ali i to u posljednje vrijeme sve lošije ide. Prije nekoliko godina je od nekog dobrog čovjeka iz SAD-a dobio komad zemlje u Krivoglavcima, ali radovi na kući nisu nikada započeli. Obraćao se Ministarstvu za boračka pitanja KS-a, Centru za socijalni rad, općinama, ali uprkos obećanjima, nikada niko nije pomogao ovoj porodici. Emir smatra kako bi im puno pomogla i javna kuhinja, ali ni na to nemaju pravo.

Džekin navijač

- Auto mi je prepreka kako bih ostvario pravo na obrok u kuhinji, jednokratnu i bilo koji drugi vid pomoći. Ali ja bez auta ne mogu zaraditi nijednu marku svojoj djeci. Neka dođu da ga procijene i neka vide da on ne vrijedi ni 500 KM, kaže Emir.

Ova porodica sanja samo jedno, a to je da nekada usele u svoju kuću. Ni šestogodišnji Ajdin, koji kaže da navija za Džeku, ne sanja drugačije snove. Ne želi ni igračke, ni slatkiše, ni igrice ni sve ono što žele njegovi vršnjaci širom svijeta. On želi kuću, želi da se okupa u kadi, osuši kosu fenom, obuče čistu odjeću, ruča, stavi ruksak na leđa i sit krene u školu. Očekuje li Ajdin od nas previše?


Made by Webbido