Ne propustite
FROM THE FACE OF THE PLACE: Maracana

FROM THE FACE OF THE PLACE: Maracana

Zasto dva posta danas? Ne znam kako objasniti ali mi se dan promjenio negdje oko podne. Ne bi bilo fer za ovaj post da sam ga stavio kao dio proslog.

Nervoza, iritacija i grcevi popustaju medju rajom. U i oko Rote nas je nekoliko stotina u 1 popodne. BHF uzima stvari u svoje ruke. Kamen sa srca. Planira se korteo, priprema za put. Grlimo se i tapsemo jedan drugog kao igraci pred sami pocetak utakmice. To me dize.

86

Jos malo..

90

Ovi momci me digose danas

89

Lokalna podrska!

Korteo krece u 3. Laganim koracima, al odlucno. Postrojeni. Slozni. Ljepota za vidjeti. I meni a i lokalcima. Ljudi izlaze na prozore, masu Brazilskim zastavama, navijaju ”Bosna, Bosna”. Tih nekih 500 metara prelazimo sat cini mi se. Policija zaustavlja saobracaj a nas nekoliko zbunjene prolaznike, znatizeljne novinare i TV timove, kao i Argentinske tinejdzere, da ne ulete u zivi pijesak. Ponavljamo jedan drugom, samo polako, samo kulturno, samo ljudski.

85

Jaki k’o beton!

Ljudi kao da ovo nikad nisu vidjeli. Izlaze iz zgrada, auta, masu, aplaudiraju. Policija korektna prema nama, Selmica koordinira sa njima (ima Adidas dres, pravi je drug i prica makar 50 jezika po pricama iz Rote. Sutra ide kuci. Sve najbolje!). Okrecu i obrcu saobracaj, sve da bi mi prosli. Izlazi i neki funkcioner metroa, daje instrukcije za prevoz. Idemo u 4 ekipe/voza, ja idem sa prvom ekipom.Voznja 45 minuta, vozovi prepuni. Opet Argentinci, opet pjesma. Ja cutim, ne mogu pisnuti.

84

Vodja navijaca u metrou. Najdraza mu ona ”Malo vas je, malo vas je…”

Maracana, stizemo. Ideja skupljanja kortea pada u vodu. Oko stadiona je preko 100 000 ljudi. Nema prostora za 10 ljudi, kamoli za korteo. Kako je put trajao dugo a krenusmo sat kasnije od dogovorenog raja pomalo i zuri. Da ne bi propustili pocetak utakmice.

88

Maracana!

Svak na svoju stranu. Doduse veca grupa ide na sektor C, a mi koji smo kupili karte preko Fife smo prosuti ko zacin po Argentinskoj armadi. Ulazimo, sigurnosna kontrola i pregled karata na zavidnom niovu. Bez zastoja i petljavina. Trazimo mjesta. Prva klasa karata, zadnji red kod kornera (onog gdje ga Vedo zavuce;)). Pogledom trazim nase ali nema sanse vidjeti vecu skupinu u moru plavo bijelih.

83

Ovo je jedino navijanje koje sam ja mogao priziti veceras

Kupujemo sok, skapali na metrou. Case sa oznakom utakmice, uspomena. Kupujemo po 4 soka da bi imali uspomenu. Prvo dva pa jos dva jer nam cistacica baci prazne case. Dje bona uspomenu dirati. Bitno je to.

87

Uspomena

Autobusi sa igracima stizu, zagrijavanje. Sutim djelom sto ne mogu pricati a djelom sto nista, ama bas nista ne mogu smisliti da kazem. Samo blejim okolo, trazim nase dresove, zastave, BHF. Koliko bi nas moglo biti? Koliko je njih? Hocemo li se cuti? Hoce li nasi kuci cuti ikoga od nas?

82

Puna Maracana

Himna Fife, igraci izlaze iz tunela. Raspad sistema, slavina se otvara. Otplakah obje himne, gol i prvih 1o minuta utakmice. Brazilci nas grle, bice dobro. Nije ovo utakmica za koju se treba sekirati. Dobicete ostale. Sapatom objasnjavam da su ovo suze radosnice. Danas se BiH upisuje u istoriju fudbala. Prva utakmica na prvenstvu. Na Maracani. Golemo to, jebes go. Dodjoh malo sebi. Nasi navijaci se bore standardnim repertoarom prvih minuta al to je tesko za bilo koga ko nije nas za pratiti. A ima ih da bi nas pratili. Nekih 10 000 Brazilijanaca plus ostali koji se cine 50/50 izmedju nas i Argentine.

Nakon gola nasi ne padaju. Dizu se, oslobadjaju, kao da im je taj gol skinuo breme sa ramena. A to publika cijeni. Neko zapocinje pjesmu koju nam je samba bend iz Rote pjevao ”ole, ole, ole, ole, Bosna, Bosna”. Cuje se! Deset hiljada glasova pjeva ”Bosna, Bosna”. A nasi igraju. Nije to samo odraditi utakmicu. Cuvati se, kvariti igru, krasti vrijeme. Nasi momci igraju lopte sa Argentinom! Uzvracaju svaku sansu, drze loptu. Na nivou sa Argentinom! A Pjana najbolji na terenu!

93

Braziliero i Bosanchero, dva Bosancherosa

Drugo poluvrijeme ne mogu sjesti. Tapkaju susjedi al nema sanse. Opet suze, opet radosnice. Da zabiju 5 igramo na ovom nivou. Nismo se dosli samo zajebavat! Ovdje pripadamo, ovo smo mi. A izgubiti protiv svjetskog giganta, visestrukog prvaka u svom debiju. Ko to moze kritikovati? I to izgubiti igrajuci, boreci se za svaki metar terena.

Navjijaju nasi, navijaju Brazilci, a ja placem. Ni navijanjem im nemogu pomoci, glasa nigdje. Pada go, Vedo oko moje plavo. Gospodja iz organizacije turnira koja stoji iza mene me tapse, govori ”Bosna, Bosna”. Ne konta da ja ne tugujem. Ja se ponosim.

 

Zavrsava utakmica 2:1. Nevjerovatan dozivljaj. U prolazu ka izlazu nas tapsu svi redom, pogotvo lokalci. Momak mi ljubi sal. Sretno dalje, prolazite grupu!

A ja vise ne placem. Nemam otkud.

Ulicom nas pozdravljaju, masu, skandiraju kao da smo osvojili prvenstvo. U Roti nas docekuju aplauzom. Bosna, Bosna! Grlimo se. Cak i Semsu konobara koji me zavrce svakodnevno.

Ispunila se jedna od mojih najvecih zelja za ovo prvenstvo. Vec! Da pokazemo da smo ljudi. Da momci na terenu daju sve od sebe. Da postignemo gol! Da se ponosim nasim igracima i navijacima. Bice pobjeda…vjerujte mi!

81

 

Morao sam ovo napisati veceras dok je jos frisko. Do sutra bi se spustio val, mozda ne bih ni priznao sve. Zato evo sve na dlanu…a sutra, spavanje. Spavanje i plaza. Puniti baterije, ne kaciti se na Argentinska izazivanja, valjda je sljedecih manje:)

Dobro vam jutro,

/C

 

Ps. A za onog decka iz Barce, mahsuzija. Susret naseg i Argentinskog navijaca

92

ja, ja, veri gud

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

*

Följande HTML-taggar och attribut är tillåtna: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>