Ne propustite
FROM THE FACE OF THE PLACE: Salvador za oprostaj od Cope

FROM THE FACE OF THE PLACE: Salvador za oprostaj od Cope

Ne znam kako poceti, sve mi je nekako zbrkano. I dobro i lose, i gradovi i utisci. Jos me crnjak drzi. A ne samo mene. Bil’ kuci, sta cu u Salvadoru, bil’ navijao, bil’ sjeo sa strane i gledao, bil’ pisao.. Sta sad pisati kad je prica gotova? Normalno sjedem pa hronoloski odradim tekst, a sada nikako kockice poslagati. Imajte razumjevanja i strpljenja. Pad sistema.

Cuiaba i sve oko nje je susta suprotnost Riu, u raspadnom stanju vecim dijelom, saobracaj katastrofa. Voznje taksijem traju i po pun sat, lezeci policajci na svakom cosku a pichi se k’o da ce neko zapucati za autom. Osjecaj sigurnosti je minimalan kao i podrucja na kojima se krecemo. Malo oko stadiona i malo oko Praca Popular. Praca Popular, nekih 100 metara ulice u centru u kojih se svako vecer natrpa hiljade i hiljade ljudi. Nocni zivot i lokalno stanovnistvo su velika iznenadjenja. Pozitivna. Kao sto mi prijatelj rece, nisu navikli na goste, pa da se pokazu u najboljem svijetlu.I uspjeli su.

 

Moja mahala u Cuiabi

Moja mahala u Cuiabi

Spremanje za utakmicu ide po planu. Kasnim malo, lokal pun. Dojam da ce nas biti vise od moje prognoze (500). Atmosfera dobra, osjeti se da se navija, festa i teferici vec heftu dana. Ne srecem nikoga ko razmislja o porazu, ili mogucnosti za to. Opusteno, 2:0, 3:0, 5:0. Pirotehnika je tu, dijeli se, nesto se cuva za proslaviti pobjedu. Korteo se sprema. Nekih 5 min do stadiona ali kuhamo, sunce bije, vec sam sav mokar. Korteo je potez ovog prvenstva! Privlaci toliko paznje i za sada je to samo nasa stvar. Mediji, prolaznici, lokalci, navijaci, turisti. Hit!

143

Skupljanje u lokalnoj Roti

144

Korteo, nogolopta me ubaci u prvi saf:)

 

Stizemo pred stadion. Nema guzve kao na Maracani. Kako se u Riu sretalo stotine ljudi koji kupuju tako ovdje stotine pokusavaju prodati karte. Mi, lokalci, svi imamo viska. Cuo sam da su isle od dzabaluka, preko 10 dolara do nevjerovatnih 500 USD nekim nasima koji su pokazali preveliko interesovanje na aerodromu. Ja mjenjam kartu koju sam kupio preko Fife sa ”nasu” da sa navijacima provedem utakmicu. I to je dozivljaj. Od BHF-a institucije navijanja, preko strastvenih navijaca, fotografa, gledalaca, posmatraca i turista. Svake nas sorte ima.

Pred Pantanal Arenom

Pred Pantanal Arenom

146

Spremni

Pravi navijac i dobar covjek. Samo se lose maskira:)

Pravi navijac i dobar covjek. Samo se lose maskira:)

Dali sve od sebe

Dali sve od sebe

Ja gledah da sam uz svoju ekipu i ove prvopomenute, da bih upio sto vise. Ali i to je mac sa 2 ostrice. Koliko godi kad ide, toliko boli kad ne ide. Koliko mi smeta, koliko me jede moj osjecaj toliko i suosjecanje prema nekim ljudima koji su proveli 15 godina po tribinama i da zavrsi ovako. I desi se utakmica. Rekoh ranije da nisam strucnjak za fudbal. Stotine i hiljade novinara su analizirali utakmicu i podjelili je na statistiku, trcanje, sutove, atome. Ja mogu samo o tome kako sam je ja dozivio, a zahvaljujuci Ichi to mogu podjeliti i sa vama.

Stop, ko hoce moze naci vise znacenja u ovome

Stop, nama nema dalje:(

Moj dojam je da smo bili losi. Ni Nigerija nije bila nesto al’ smo mi bili losiji. Izvlacim neke paralele prema igracima, nacijama, zvijezdama koji nikada nisu zaigrali na prvenstvu. O mogucnosti zivota (ili ti fudbalske karijere). Jedan Giggs je imao drzavljanstvo protiv sebe. Jedan Ibra je ostao kuci iako je vrhunska zvijezda. Biti ovdje, dobiti sansu i ne crci na terenu?! To me boli. Lokalci koji su nas toliko podrzavali u prosloj utakmici su sinoc navijali za Brazil! Nekoliko puta. Valovi po stadionu, 10 minuta. Po meni izraz i reakcija publike. Ako necete vi (ni jedni ni drugi) makar cemo se sami zabavljati. Navijati za nekog ko i ne igra! To me boli. Suze navijaca, djece, djevojki, muskaraca, muskarcina. Molba prije utakmice igracima da makar pridju i mahnu publici. Opet nista. Kaze neko, ‘dje ce prici sramota ih.

Sramota je i mene sa 35 godina plakati radi posrane utakmice al oplakah je. Kao i vecina ostalih koji su samnom proveli nekih 45 minuta na tribini poslije utakmice. Praznina. To me boli. Boli me to da je gotovo u po frke, da sam tu jos 10 dana a treca utakmica je bez znacaja, da o tome nisam ni pomislio ranije, da pomalo krijuci googlam karte i avione i da mi je od jucer sve bez veze. To me boli. Vidjeti lica i prazne poglede vjernih navijaca nakon kraja utakmice. Njihove zadnje trzaje na tribini nebil’ oni uticali na ishod utakmice pred kraj. Slusati njihovo idem leci nesto me glava boli, izadjite vi sinoc. Citati poruke onih koji nisu tu. Cuti nekoga na tribini sinoc kad kaze ”hocu li ja ovo ikad vise docekati?”. To me boli.

Bosnia's Spahic fights for the ball with Nigeria's Emenike during their 2014 World Cup Group F soccer match at the Pantanal arena in Cuiaba

Kriv je sudija, kriva je Nigerija, kriva Cuiaba, kriv teren, kriva klima, kriva lopta, kriv ja. Al ne pomaze to sada. Mozda su oni bolji, sudija corav, ja bez glasa, globalno zagrijavanje poremetilo temperaturu, stativa debela, al ‘dje ces ne lomiti, zemlju jesti, kopati, krvariti.. Kao bokser ne pruziti sve od sebe, mahati do zadnjeg atoma snage jer je svjetlost prejaka, ring zelen a rukavica tjesna. Pali bez ispaljenog metka… TO ME BOLI! Mozda pretjerujem. Sigurno pretjerujem. Ali zanesoh se ovih dana. Bilo je strasno lijepo biti dio ovoga svega. Biti jedan od 32, jedan od velikana, jedno moguce iznenadjenje. Underdog. Sada sam po strani. Imam kartu za utakmicu koja znacaja nema. Koja je revijalna, oprostajna. Copa ide dalje, a mi sidjosmo…greskom.

Ocekivanja su rasla od oktobra. Od polusenzacije da smo se plasirali, antiklimaksa u Zenici i preokreta u Zlini. A mi kao narod smo majstori za napuhati se. Puhali smo taj balon dok nam nije eksplodirao u facu. Sad nam se valja na zemlju spustiti. Sto je najgore nize nego sto nam je mjesto. Kaze mi neko uzivaj u Brazilu, turizam, plaza. Da mi je do uzivanja u Brazilu ovdje bih bio sa svojom porodicom. Na setnjama, na plazi i u restoranu. Ali ja nisam ovdje zbog Brazila. Sta dalje?

Presabiram se. Ja cu makar uraditi ono sto bih ocekivao i od igraca. Oporaviti se, priviti ranu ovih dan-dva. Odpratiti posljednju utakmicu, navijati kao da je finale. Biti uz navijace. Izvuci sta god pozitivno se mogne izvuci. Podrzati i pogurati umorne. Nadati se historijskom poenu, mastati o tri, sanjati golcinu Dzeke, dribling Pjane, pas Misketa, paradu Begovica.. Nadam se da ce tih 11 koji izadju na teren razmisljati ovako. Nadam se da ce onaj koji ih bira razmisljati ovako. Ispostovati ljude koji su uz njih, navijace koji ih prate gdje god da igraju, naciju koja nocima ne spava.

Stigoh u Salvador. Prvi dojam blize Riu nego Cuiabi. Salvador, treci grad po velicini u Brazilu, nekih 3 miliona stanovnika. Stari kolonijalni grad, stice se dojam kao da si u nekoj od africkih zemalja. Salvador je bila luka u koju su pristizali robovi iz Afrike. Trznica robova je nekih par stotina metara od mog hotela, to moram vidjeti. Muzika, hrana, gradjevine, boje, u ritmu Afrike. Ten koze stanovnika, odjevanje u istom ritmu. Na glavnom trgu festival harmonike. Satori, muzika, ples. Cak mi se i muzika pocinje svidjati.

150

Salvador, stari grad, zasticen od strane UNESCO:a

151

Festival harmonike, a ja truba

149

Fonte Nova, budi uz nas u srijedu…

Ali ja veceras lizem rane, nadam se da cu sutra biti bolji.

 

/CR14

Ne znam kako poceti, sve mi je nekako zbrkano. I dobro i lose, i gradovi i utisci. Jos me crnjak drzi. A ne samo mene. Bil’ kuci, sta cu u Salvadoru, bil’ navijao, bil’ sjeo sa strane i gledao, bil’ pisao.. Sta sad pisati kad je prica gotova? Normalno sjedem pa hronoloski odradim tekst, a ...

Review Overview

User Rating: 4.1 ( 8 votes)
0

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

*

Följande HTML-taggar och attribut är tillåtna: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>